Povijest

Organizirana vodoopskrba grada Vukovara potječe iz 1913. godine kada je uži krug imućnijih građana naručio i financirao izgradnju vodovoda za vlastite potrebe. Iste godine izgrađen je i prvi vodotoranj koji se koristio za potrebe gradskog dobrovoljnog vatrogasnog društva. Vodovod se sastojao od 5 arteških bunara iz kojih se pomoću 11 crpki voda dopremala do potrošača. Te godine dužina vodovodne mreže iznosila je 7.450 metara.

Temelji današnjeg Vodovoda grada Vukovara postavljeni su tek 1955. godine. Budući da arteški bunari nisu mogli osigurati dovoljnu količinu pitke vode, pristupilo se izgradnji novog vodoopskrbnog sustava koji umjesto bunarske koristi vodu iz Dunava. 1958. godine tadašnji Kombinat gume i obuće gradi strojarnicu i kaptažni bunar za zahvat vode iz Dunava. Do 1968. izgrađeni su taložnica, filter stanica, vodotoranj i glavni vod, a cijeli vodoopskrbni sustav završen je 1976. izgradnjom dva akcelatora za bistrenje vode. Godišnje se isporučivalo približno 12,6 milijuna kubnih metara vode.

U međuvremenu građena je i sekundarna vodovodna mreža do krajnjih potrošača. Na području općine izgrađeno je 340 kilometara vodovodne mreže od čega je 221 km priključen na centralni vodoopskrbni sustav, a ostalo je izgrađeno u okviru seoskih vodovodnih sustava.

Zbog sve većeg zagađenja Dunava i složenijeg procesa prerade dunavske vode u pitku, pristupilo se izgradnji crpilišta podzemne vode pored naselja Trpinja na oko 6 km udaljenosti od postojeće crpne stanice. Voda sa crpilišta predviđena je kao pitka voda za potrebe stanovništva. Dunavska voda trebala se koristiti isključivo za potrebe industrije. Istovremeno je počela i izgradnja postrojenja za preradu podzemne vode na lokaciji postojeće crpne stanice. Crpilište podzemne vode u funkciji je od kraja 80-ih, no postrojenje zbog ratnih zbivanja nije dovršeno.

U Domovinskom ratu vodoopskrbni sustav grada Vukovara pretrpio je znatna oštećenja. Oštećena je crpna stanica, vodotoranj i velik dio vodovodne mreže. Zbog svega navedenog uz probleme u sustavu mjerenja potrošnje (pokradeni ili neupotrebljivi vodomjeri), gubici u mreži iznosili su i preko 60% proizvedene vode.